Doktorska
disertacija

Tema istraživanja

Utjecaj Javljenskoga i Skrjabina na novu reproduktivnu umjetničku praksu

SAŽETAK: Ovaj doktorski rad pruža multidisciplinarni pogled na skladatelja Aleksandra Skrjabina i slikara Alekseja Javljenskoga, dva ruska produktivna umjetnika s prijelaza 19. u 20. stoljeće. Potraga za poveznicama između njihovih umjetničkih ostvarenja provedena je kako bi se ostvario dijalog između dviju grana umjetnosti – slikarstva i muzike. Proučavanje trećeg umjetnika, pijanista Ive Pogorelića, uvedeno je kako bi se pronašle dodirne točke između moderne produktivne i suvremene reproduktivne umjetničke prakse. Kako su Skrjabin, Javljenski i Pogorelić svojim djelima iskazali čežnju prema apstrakciji, upravo je taj umjetnički fenomen postao sredstvom za utvrđivanje njihova mjesta u povijesti, teoriji i filozofiji umjetnosti. Središnji istraživački problem bio je umjetnički jezik ostvaren kromatskim nijansiranjem u serijama djela malog formata, a primjenom metode dijalektičke analize i sinteze generirane je podatke bilo moguće reproducirati, interpretirati i sjediniti. Tako je od nepovezanih umjetnika ostvarena nova kreativna cjelina, a brojni jezici produktivne i reproduktivne umjetničke prakse sintetizirani su u idejnom projektu virtualne multidisciplinarne 3D instalacije, osmišljene za koncertnu izvedbu Skrjabinovih klavirskih skladbi. Izvorni znanstveno-umjetnički doprinos ostvaren je pronalaskom, objašnjenjem i ostvarenjem suvremene prakse umjetničke reprodukcije koja iskazuje iste pristupe apstrakciji kakve je produktivna umjetnost iskazala prije više od 100 godina.

ISTRAŽIVAČKO PITANJE: Mogu li se razvojni procesi, teorijski koncepti i instrumenti iz područja moderne produktivne umjetnosti s početka dvadesetog stoljeća uočiti i primijeniti na područje suvremene reproduktivne umjetničke prakse te od reproduktivne umjetnosti stvoriti produktivnu umjetnost?

CILJ I HIPOTEZE: Analiza i sinteza apstraktnih djela skladatelja Aleksandra Skrjabina i slikara Alekseja Javljenskoga provedena je kako bi se njihovi modernistički umjetnički koncepti prenijeli u suvremeni kontekst i primijenili na vlastiti rad. Na tom je putu hipotezom istraživanja pretpostavljeno da bi danas ponovno trebalo biti moguće pronaći apstraktni izraz, i to u odjeku sebe samoga u reprodukciji vlastite produkcije. Slijedom toga, na temelju suvremene reproduktivne umjetnosti pijanista Ive Pogorelića ispitana je točnost tvrdnje da se kraj zapadne umjetnosti očituje upravo u apstraktnom izrazu (vidi filozofske rasprave Georga Friedricha Hegela, Friedricha Nietzschea, Oswalda Spenglera, Hansa Beltinga, Arthura Dantoa, Rolanda Barthesa, Donalda Kuspita, i dr.).

PRIMJENA ODABRANE METODE NA RAD KAO EKSPERIMENTALNI DIZAJN ISTRAŽIVANJA: Tijekom istraživanja razvile su se brojne teze, antiteze i sinteze u okviru jedinstva i borbe suprotnosti, uz skokovite prijelaze iz kvantitete u novu kvalitetu, kao i negaciju negacije, stoga je dijalektička metoda analize i sinteze odabrana kao najprikladnija metoda za rad. Tako je u prvom dijelu istraživanja na područja zapadne moderne produktivne umjetnosti i suvremene reproduktivne umjetničke prakse primijenjena dijalektička analiza, da bi u drugom dijelu istraživanja na neovisne rezultate i zaključke bila primijenjena dijalektička sinteza, u konačnici utjelovljena u idejnom projektu virtualne multidisciplinarne 3D instalacije.

MULTIDISCIPLINARNA VIRTUALNA 3D INSTALACIJA: Svjetlosna instalacija integralni je dio ove doktorske disertacije, kao i knjige naslovljene Apstraktna reproduktivna kao produktivna umjetnost: Kromatske fantazije skladatelja Aleksandra Skrjabina, slikara Alekseja Javljenskoga i pijanista Ive Pogorelića. Ostvarena je u virtualnom prostoru kompjutorskim 3D projektiranjem kako bi od odabranih nepovezanih umjetnika nastala nova kreativna cjelina, i to kao mjesto susreta slikarstva i muzike na pozornici. Osmišljena je u području produktivne umjetnosti reprodukcije, kao kontrapunkt međusobno neovisnih ideja dovedenih pod zajedničku konstrukciju. Smještena je na Luganskom jezeru zato što su sva tri umjetnika čežnju prema apstrakciji započela iskazivati za boravka u Švicarskoj. Multimedijskim 3D projektiranjem Skrjabinov je muzički serijalizam vizualno smješten u prostor, dok je likovni serijalizam Javljenskoga smješten u vrijeme. Istodobno je ostvarena simulacija pokreta u sustavu lasera koji reagira na pomak u točki Pogorelićevog težišta tijela. Laseri su interpretacija Skrjabinovog sustava boja temeljena na muzičkome kvintnom krugu i optici Isaaca Newtona. Kako se projekt neće ostvariti u zbilji, gdje bi stvarni umjetnici uistinu ostvarili svoje uloge, sve sam komponente instalacije realizirala samostalno. Tako sam uz vizualno rješenje i kompjutorsku animaciju na klaviru sama izvela Skrjabinovu skladbu Feuillet d’album op. 58, unatoč tomu što je instalacija osmišljena za Pogorelićevo izvođenje Skrjabinovih klavirskih skladbi. Video-rad je 2013. projiciran na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a organizacija International ArtExpo u suradnji s MECA-om (Mediterráneo Centro Artístico) selektirala ga je za Međunarodni festival eksperimentalne video-umjetnosti Pixels of Identities, koji se 2014. održao u Museo de Almería (Španjolska). Također je 2015. projiciran na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu za vrijeme promocije moje knjige, kao i 2019. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu za vrijeme predavanja koje sam održala u sklopu izložbe Josefa i Anni Albers, postavljene u povodu obilježavanja jubilarne 100. obljetnice osnutka Bauhausa.