Osnutak Skrjabinovog društva

U četvrtak, 14. studenoga 2019., na Muzičkoj akademiji u Zagrebu održana je Osnivačka skupština Hrvatskog društva „Aleksandar Skrjabin“ – za predsjednika je izabran prof. Ruben Dalibaltayan, za potpredsjednika prof. dr. Veljko Glodić, za tajnicu prof. Julia Gubajdullina, a za sebe osmišljeno mjesto izvršne direktorice prepustila sam Krešimiru Starčeviću. Počasni predsjednik je dr.sc. Aleksandar Serafimovič Skrjabin – Skrjabinov potomak, a osobita mi je čast i zadovoljstvo bila prihvatiti počasno članstvo, koje smo svojim entuzijazmom zaslužili g. Božo Kovačević (bivši veleposlanik Republike Hrvatske u Moskvi) i ja kao osoba koja je doktorirala na Skrjabinu te objavila knjigu Apstraktna reproduktivna kao produktivna umjetnost : Kromatske fantazije skladatelja Aleksandra Skrjabina, slikara Alekseja Javljenskoga i pijanista Ive Pogorelića, u kojoj je poglavlje posvećeno tome meni od djetinjstva najdražem skladatelju. Predavanje o Skrjabinovu mističnom akordu do sad sam održala na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, na Muzičkoj akademiiji u Zagrebu kad sam promovirala svoju knjigu, u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti u povodu obilježavanja 100. obljetnice osnutka Bauhausa, ali i u Moskvi u povodu obilježavanja 100. obljetnice osnutka Skrjabinova memorijalnog muzeja, o čemu sam prošle godine u ovo vrijeme objavila putopis.

Moj govor na Osnivačkoj skupštini najavili su prof. Ruben Dalibaltayan i prof. dr.art. Veljko Glodić

Priče iz Moskve nikoga nisu ostavile ravnodušnim

Atmosfera na skupštini prštala je pozitivnom energijom, a publika je mogla uživati u sadržaju pisama podrške, koja su novoosnovanom društvu uputili Aleksandar Serafimovič Skrjabin i Skrjabinov muzej iz Moskve. a priče koje su pritom ispričali svi govornici bile su fascinantne. Tako je osobit utisak na publiku ostavila priča g. Kovačevića o tomu kako je i gdje upoznao Aleksandra Serafimoviča – bilo je to 2007. u Glinkinom muzeju kad je Aleksandar Serafimovič slavio svoj 60. rođendan, a tad su se na istom mjestu našli on kao Skrjabinov potomak te potomci Sergeja Rahmanjinova i Borisa Pasternaka, što je doista – kako je zaključio Božo Kovačević – moguće doživjeti samo u Moskvi. Mnoga divna iskustva iz Moskve s nama je također podijelio prof. Glodić, dok je prof. Dalibaltayan predstavio Društvo, a g. Starčević istaknuo ciljeve koje će društvo nastojati ostvariti. Čast mi je biti u društvu tako uglednih pojedinaca, ujedno predivnih ljudi!

Susret s brojnim prijateljima muzičarima

Kako su moje prijateljice Lada Radić i Sandra Belak spontano snimale brojne fotografije i video-radove (na čemu im od srca zahvaljujem), u cijelosti su snimile samo moj govor koji ovom prigodom objavljujem, a također zahvaljujem prof. Dalibaltayanu i prof. Glodiću što su se tom prigodom tako lijepo izrazili o mojem radu. Budući da često u okviru posla kao gradonačelnikova izaslanica nazočim kulturnim događanjima, uvijek sam se pitala što ću učiniti ako mi se ikad dogodi da ću morati nešto javno reći, a da nisam unaprijed pripremljena na tu mogućnost – i upravo mi je ova Osnivačka skupština priuštila takvu situaciju. Stoga mi je strašno puno značilo to da su mi na govoru poslije čestitali veliki Davorin Kempf, hrvatski skladatelj, dirigent i pedagog, kao i Bosiljka Perić Kempf, naša ugledna muzikologinja, glazbena kritičarka i publicistkinja. No, osim druženja sa svojim dragim prijateljicama, kao i dragom gospođom Ksenijom Pavlinić-Tomašegović iz Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti te gospođom Elizabetom Lalevskom (suprugom g. Kovačevića), možda me najviše razveselio neočekivani ponovni susret s našim sjajnim pijanistom Harijem Gusekom, čije mi interpretacije Skrjabinovih djela i razgovori o Skrjabinu trajno odzvanjaju u ušima, zajedno s razgovorima koje sam tijekom života vodila s mojim nedavno preminulim profesorom, mentorom i prijateljem, našim velikim skladateljem Bogdanom Gagićem.