Sinteza Skrjabina, Javljenskoga i Pogorelića u multidisciplinarnoj instalaciji

U dijelu ove web-stranice posvećenome mojem doktorskom radu moguće je vidjeti kako je istraživanje umjetničkih ostvarenja skladatelja Aleksandra Skrjabina, slikara Alekseja Javljenskoga i pijanista Ive Pogorelića bilo tek uvod u praktični rad, kojim sam htjela ostvariti sintezu svih spoznaja proizišlih ih čak pet grana umjetnosti (slikarstva, muzike, književnosti, arhitekture i plesa), ali također iz teorije i filozofije umjetnosti, kao i iz znanosti. Prijenos znanja doveo me do boljeg razumijevanja umjetnosti i brojnih umjetničkih praksa te mi je pomogao izgraditi koncept vlastita umjetničkog djela kojim sam ostvarila konačnu dijalektičku sintezu i time dovršila svoje istraživanje. Tako je u apstraktnom virtualnom prostoru nastala multidisciplinarna svjetlosna instalacija kojom sam od odabranih nepovezanih umjetnika ostvarila novu kreativnu cjelinu, a osmišljena je za Pogorelićevo izvođenje Skrjabinovih klavirskih skladbi uz simultanu projekciju slikarske serije Apstraktnih glava.

Multidisciplinarna virtualna svjetnosna instalacija koju sam osmislila za vrijeme doktorskog studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu

Susret slikarstva i muzike na zajedničkoj pozornici

Instalaciju sam ostvarila u području produktivne umjetnosti reprodukcije, i to kao kontrapunkt međusobno neovisnih ideja dovedenih pod zajedničku konstrukciju. Tako sam omogućila susret slikarstva i muzike na zajedničkoj pozornici, a smjestila sam je na Lugansko jezero zato što su sva tri umjetnika čežnju prema apstrakciji započela iskazivati za boravka u Švicarskoj. Multimedijskim 3D projektiranjem Skrjabinov sam muzički serijalizam vizualno smjestila u prostor, dok sam likovni serijalizam Javljenskoga smjestila u vrijeme. Istodobno sam ostvarila simulaciju pokreta u sustavu lasera koji reagira na pomak u točki Pogorelićeva težišta tijela, pri čemu su laseri moja interpretacija Skrjabinovog sustava boja temeljena na muzičkome kvintnom krugu i optici Isaaca Newtona. Kako se projekt neće ostvariti u zbilji, gdje bi stvarni umjetnici uistinu ostvarili svoje uloge, sve sam komponente instalacije realizirala samostalno, što znači da sam uz vizualno rješenje i kompjutorsko projektiranje sama na klaviru izvela i Skrjabinovu kompoziciju Feuillet d’album op. 58, unatoč tomu što je instalacija osmišljena za Pogorelićevo izvođenje Skrjabinovih klavirskih skladbi.

Projekcija na međunarodnom festivalu video-umjetnosti

Nikako nisam htjela da moj video-rad nakon projekcije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završi u ropotarnici neke arhive, stoga me oduševilo kad je organizacija International ArtExpo u suradnji s MECA-om (Mediterráneo Centro Artístico) selektirala moj rad za prikazivanje na Međunarodnom festivalu eksperimentalne video-umjetnosti Pixels of Identities, koji se u listopadu 2014. održao u Muzeju grada Almerije u Španjolskoj. Taj je muzej 2004. osvojio dvije nagrade (PAD and ARCO), a zgrada muzeja je 2005. bila finalistom na natječaju Fostering Arts and Design (FAD) Awards. Također, Muzej je 2008. osvojio počasnu nagradu na natječaju za Europski muzej godine (u organizaciji Europskoga muzejskog foruma), a kako je riječ o javnoj instituciji osnovanoj 1934., svoj je 80. rođendan slavio upravo 2014., kad je u sklopu obilježavanja te važne i vrijedne obljetnice projicirana i moja svjetlosna instalacija.

ITSLIQUID intervjuirao odabrane autorice

Kad sam već mislila da je učinjeno sve što je potrebno da priča o mojoj svjetlosnoj instalaciji doživi lijepi završetak, netom prije zatvaranja festivala meni i još jednoj autorici obratio se partner festivala organizacija ITSLIQUID (riječ je o međunarodnoj platformi za suvremenu umjetnost, arhitekturu i dizajn) i zamolio nas za intervju kako bi javnost trajno bila upućena u naš rad koji je njihov stručni tim ocijenio najzanimljivijim.